Savjeti Marije Montessori o odgoju djece aktualni su i danas
Vrtići koji rade prema metodi Marije Montessori (1870. – 1952.), talijanske liječnice i pedagoginje čije su revolucionarne zamisli promijenile način na koji danas razmišljamo o odgoju djece, uživaju sve veću popularnost diljem svijeta i njihov broj svake godine sve više raste. Tim više što, cijelo stoljeće kasnije, suvremena znanstvena istraživanja potvrđuju otkrića i pedagoška načela koja je Marija Montessori razvila još početkom 20. stoljeća na temelju pomnog opažanja djece i njihova razvoja. Stoga je posve razumljivo da mnogi roditelji žele primijeniti metodu Montessori i prije nego što njihova djeca krenu u vrtić. Što roditelji mogu učiniti kako bi svojoj djeci pomogli u izgrađivanju ličnosti i pozitivna stava prema sebi i drugima u prve tri godine života, razdoblju koje je presudno za njihov razvoj? Na koji način roditelji mogu u vlastitu domu primijeniti metodu Montessori od samog rođenja djeteta?
Autorice knjige koja je upravo ovih dana izašla u izdanju Stilus knjige, “Montessori od prvoga dana“, Paula Polk Lillard i njezina kći Lynn Lillard Jessen, odgovaraju na ta i mnoga druga pitanja vezana za izazove s kojima se roditelji suočavaju želeći od prvoga dana pomoći svome djetetu u veličanstvenom zadatku samooblikovanja u cjelovito ljudsko biće koje će biti sposobno voditi ispunjen i sretan život. Oslanjajući se na opsežna istraživanja i upute Marije Montessori za odgoj djeteta u prve tri godine, autorice knjige pružaju roditeljima jednostavne smjernice za uspostavljanje skladnog i funkcionalnog okruženja za podizanje malog djeteta, od uređenja djetetove sobe, pomno dizajniranog namještaja i predmeta kojima će se dijete rado koristiti.
Također, mnoštvo korisnih i blagotvornih savjeta, koji su detaljno opisani u knjizi, pomoći će roditeljima vrlo rano naučiti dijete da se samo obuče, pripremi hranu, odvikne se od pelena i samostalno obavlja nuždu te održava svakodnevnu higijenu – od češljanja kose, pranja zuba, brisanja nosa, kupanja i pranja kose do umivanja i pranja ruku. Posebna je pozornost u knjizi posvećena i uspostavljanju urednog rasporeda spavanja u prvim tjednima djetetova života, jer san je, navode autorice, „osnova dobrobiti djeteta, stoga roditelji od samog početka moraju imati jedan cilj: naučiti dijete kako se samo spremiti na spavanje i kako kvalitetno spavati jer ga time pripremaju za odrasli život“.
Obogaćena brojnim konkretnim primjerima te mnoštvom korisnih savjeta, knjiga Montessori od prvoga dana praktičan je i svrhovit vodič za podizanje smirene, sposobne i samopouzdane djece.
O uređenje sobe
Najprije treba pomoći djetetu da stekne vizualne dojmove i pružiti mu priliku da se usredotoči na nešto kako bi razvilo osjetilo vida. Djetetova postelja treba biti nisko iznad tla, da dijete može vidjeti oko sebe, a ne da mu visoki ograđeni krevetić ograničava pogled. S nižeg položaja dijete gradi vizualnu kartu svoje sobe prije nego što se njome počne kretati. Tako dijete od početka gradi osjetilne temelje za kasnije fizičko kretanje. Dječja postelja na podu ili blizu poda priprema dijete na kretanje po sobi u trenutku kad njegov mozak postaje spreman upiti više informacija nego što može dobiti samo osjetilima. Tako dijete samo sebi može odrediti ritam učenja i samo zadovoljiti svoje potrebe. Dijete je sretno jer su mogućnosti za učenje u skladu s njegovim sposobnostima.
Ogledalo obješeno na zid pokraj djetetova kreveta dodatno pomaže očima, odražavajući djetetu drugu sliku sobe. Također, dijete vidi i vlastiti odraz u ogledalu i počinje povezivati vlastite pokrete s odraženim pokretima djeteta u ogledalu. Tako otkriva da postoji još lica koje može otkriti, a ne samo lice majke koje viđa pri hranjenju. Naposljetku dijete vidi i druge u ogledalu, ljude koji ulaze u sobu i igraju se s njime. Ohrabrujemo li dijete da provodi vrijeme na trbuhu i vježba podizanje glave, pomoći ćemo mu da ostvari prva vizualna iskustva u interakciji s ogledalom.
O samostalnosti i samopouzdanju
Uspjeh djetetove misije samostalnosti u osobnoj njezi ovisi o razini suradnje koju roditelji uspiju uspostaviti s djetetom. Da biste uživali u suradnji s djetetom, morate se zainteresirati za malo dijete u procesu razvoja. Odrasle taj proces mora zaintrigirati, moraju uzeti vremena da ga razumiju, proučavati ga, promatrati dijete u akciji i podržati ga. Svi koji rade s djecom moraju imati takav stav. U obiteljskom domu cilj nam je odnositi se prema djetetu kao prema poštovanom članu obitelji.
Dijete nije kućni ljubimac kojeg vlasnik nosi uokolo, hrani, za kojim čisti i kojeg održava čistim, nego ljudsko biće sposobno krenuti na put u samostalnost od prvog dana života.
Tu samostalnost ne postiže samo sudjelovanjem u obiteljskom životu kroz praktične svakodnevne zadatke nego i obavljanjem zadataka vezanih za osobnu njegu; od spavanja, hranjenja, odijevanja i obavljanja nužde do održavanja svakodnevne higijene − češljanja kose, pranja zuba, brisanja nosa, kupanja, pranja kose, umivanja i pranja ruku. Kad se dijete upozna s tim procesima u razdoblju senzibiliteta, svako postignuće na dugačkom putu prema samooblikovanju djetetu do tri godine poslužit će kao izvor velike radosti, ponosa i samopouzdanja.
O roditeljskom autoritetu u odgoju
Naš cilj je odgojiti dijete sposobno za učenje i za suradnju s odraslima u istraživanju svijeta. Od djetetove najranije dobi moramo raditi na tome da dijete naučimo kako sudjelovati u životu. Moramo mu polako pokazati što od njega očekujemo i pozvati ga na sudjelovanje: “Ovo je vesta. Navući ću ti je preko glave. Daj mi ruku. Evo, ovako”, itd. Kao što smo rekli govoreći o svim praktičnim svakodnevnim zadacima i osobnoj njezi, ta kombinacija djelovanja i jezika razvije se u suradnju i u koncept “sad je red na meni, a sad na tebi”. Ponavljanje i vježbanje svakog novog iskustva dovest će do svladavanja lekcije.
Budući da dijete nije oblikovano, pretežno će roditelj morati zamijeniti djetetovu energiju i volju vlastitom. Da bi za to bio sposoban, roditelj mora imati dovoljno samopouzdanja biti dobar vođa. Roditelj se djetetu može obratiti nježnim tonom: “Ja ću ti pomoći”, ali sve u njegovu držanju mora biti uvjerljivo i davati djetetu do znanja da će ishod biti onakav kakav želi roditelj. Kao dio strukture djetetove okoline, roditeljeve riječi i djela jednako su stvarni koliko i predmeti, stoga moraju odražavati autoritet. Rođeni vođe drže se kao da znaju što rade. Tko želi slijediti preko nabujale rijeke nekoga tko kaže: “Nisam baš siguran hoćemo li je uspjeti prijeći. Možda hoćemo, ali čini mi se da je jako duboko. Možda da pričekamo? Možda da ipak krenemo?” Kad roditelj oklijeva i doima se neuvjerljivo, dijete se počne ponašati kao da je ono glavno, a ne roditelj. Kako odrastaju, takva djeca loše prihvaćaju kad nešto ne dobiju.
Iako moramo očekivati da se dijete ponaša u skladu s ograničenjima koja smo mu postavili, ne smijemo zaboraviti ni da poslušnost predstavlja internu odluku djeteta. Dijete je često nemirno, nervozno i osjeća nelagodu pri donošenju takve odluke. Naš cilj nije ukloniti tu nelagodu, nego poučiti dijete kako je svesti na podnošljiv minimum. Nažalost, u današnjem društvu pomaganje djetetu na razvoju volje težak je zadatak. Zapadna je kultura danas sumnjičava prema autoritetu općenito, a pogotovo prema roditeljskom autoritetu. Filmovi i serije često prikazuju djecu kao sposobniju od roditelja. Ta nerealistična poruka ohrabruje djecu i potiče ih na nezdrave ispade, uvjerava ih da su nadmoćni odraslima. Kad odrastu, taj osjećaj nadmoći i ta lažna uvjerenja pretvore se u nesigurnost, strah i inferiornost jer otkrivaju da su manje sposobni za suočavanje sa životom nego što su bili uvjereni.
„Važan i pravodoban doprinos najranijem djetinjstvu – knjiga koja obiluje anegdotama, praktičnom mudrošću i iskustvom, korisna i primjenjiva. Ovakav planski, pažljiv i inteligentan odgovor na razvoj djetetove osobnosti potaknut će interes roditelja, koji će naučiti kako uspostaviti ugodan, zdrav i postojan odnos sa svojom djecom. Ovu bi knjigu trebao imati svaki roditelj, svaka dadilja, teta čuvalica i odgajatelj.”
Virginia McHugh Goodwin, izvršna direktorica Međunarodnog Montessori društva (AMI)
Paula Polk Lillard jedna je od vodećih svjetskih autoriteta Montessori teorije i prakse, članica upravnog odbora Američkog Montessori društva (AMS) kao i Međunarodnog Montessori društva (AMI). Osim knjige Montessori od prvoga dana (Montessori from the Start, 2003.) napisala je još tri vrlo važne knjige o primjeni metode Montessori u odgoju djece: Montessori: A Modern Approach (Montessori: moderan pristup, 1972.; o odgoju djece od treće do šeste godine života), Montessori in the Classroom (Montessori u učionici, 1980.; predstavljanje principa odgojne metode Montessori u jaslicama i maloj školi) i Montessori Today (Montessori danas, 1996.; opis programa odgojne metode Marije Montessori za osnovnoškolsko obrazovanje).
Zajedno s kćeri Lynn Lillard Jessen, suautoricom knjige Montessori od prvoga dana, osnovala je školu Forest Bluff u Lake Bluffu u saveznoj državi Illinois koja primjenjuje metodu Montessori za odgoj djece od predškolske dobi do kraja osmog razreda. Paula je ravnateljica škole i zajedno s Lynn drži tečajeve za roditelje i djecu, kao i radionice za roditelje koji primjenjuju odgojnu metodu Montessori na djeci od rođenja do treće godine života. Žive u Lake Forestu u Illinoisu.