Okrutan roman napisan majstorstvom koje izaziva vrtoglavicu
Italija, 1935. Svaki dan Francesca s mosta promatra djevojčicu koja se zadignute suknje i bosonoga igra uz rijeku s dvojicom dječaka. To je Maddalena, dijete iz skromne radničke obitelji, koju sumještani zovu Zlokobna govoreći da je ukleta i da donosi nesreću. No nešto prkosno i buntovno u toj djevojčici te duh nesputane slobode Francesci su, koja potječe iz buržoaske obitelji i odrasta okružena društvenim konvencijama, silno privlačni. Jedan spontani nestašluk bit će dovoljan da se između njih dvije rodi neočekivano prijateljstvo.
Dok u konzervativnoj provinciji prolaze osjetljivo mladenačko doba, Francesca uči koliko je važno glasno izražavati svoje misli i osjećaje. Ipak, u društvu u kojem vlada zakon jačega, a licemjerje izbija iz svih pora društvenih struktura, hrabrost dviju djevojčica često je na kušnji. Hoće li njihovo prijateljstvo preživjeti čak i kada je potrebno ustati protiv moćnika i zloporabe moći unatoč neodobravanju cijele zajednice?
Vjerno prizivajući slike Mussolinijeve Italije, Beatrice Salvioni živopisno ispisuje priču nesvakidašnjih junakinja, ali i secira talijansko društvo i položaj žena tridesetih godina prošlog stoljeća.
“Zlokobna je poput Genijalne prijateljice roman o odrastanju, oda prijateljstvu i silovitoj moći koju ono ima” – Il Foglio
“Kad mi je urednica Silvia Sinković ponudila da prevedem roman Zlokobna, pročitao sam prvih nekoliko poglavlja i iznenadilo me koliko su zrelo napisana i stilski dorađena s obzirom na to da roman dolazi iz pera dvadesetsedmogodišnje debitantice. Već na samom početku čitatelj biva uvučen u dramu koju proživljavaju dvije djevojčice u Mussolinijevoj Italiji tridesetih godina prošlog stoljeća, u društvu u kojem bi žena koja je mislila svojom glavom i nije se ustezala izgovoriti to što misli bivala žigosana kao vještica ili ‘zlokobna’.
Moram priznati da sam dosta vremena proveo proučavajući Google mape grada Monze da provjerim nisam li u čemu pogriješio prevodeći autoričine vrlo žive i plastične opise njegova urbana krajolika i rijeke Lambro. Ima nešto filmsko u načinu na koji se izmjenjuju prizori u romanu i stoga me nije začudilo kad sam doznao da će uskoro po njemu biti snimljena serija”, prisjeća se prevoditelj Dean Trdak.
Dean Trdak diplomirao je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je poslije završio i trogodišnji dodatni slobodni studij portugalskog jezika i književnosti. Književnim prevođenjem bavi se od 2000. Dosad je objavio pedesetak knjiga prijevoda proze, poezije i publicistike s engleskog, talijanskog i portugalskog jezika, među kojima se ističu autori kao što su Tom McCarthy, Antonio Tabucchi, José Saramago, Jorge Amado, Clarice Lispector i Afonso Cruz. Godine 2013. za svoj prijevod romana britanskog književnika Toma Mc Carthyja C. (u hrvatskom prijevodu K.) dobio je nagradu „Josip Tabak“ Društva hrvatskih književnih prevodilaca.